Kraljevske Velike Gimnazije, Zágráb, 1851

0 opredéljeuju xiiaisieno vauja récili „narav“ 1 „priroda“ i njima odgovarajućih znanostih« Od a&saauMr&m&s naravoslovnih znanostih učitelja u c. kr. viijoj gymnasii zagrebačkoj. --------B—-----------------­ S novim uredjenjem naukah, u kojem se naučni predmeti izključivo u narodnom jeziku predavaju, po­rodi se neopisiva radost nezaboravljivimi znameni u pamet našega naroda upisana, a uz to očekivanje, i znatiželjnost za sadašnjimi znanstvenimi predmeti, oso­bito za tako zvanimi naravnimi, ili prirodnimi znanost­­mi, na koje se je kod nas do sada, kao i kod drugih narodah u staro vreme jedva neznatna pomnja obra­tila rádi izključivo obljubljenih discursivnih, i prag­matičkih znanostih. — Sada pako živimo u dobi, u kojoj se već prosti puk u prigodi razgovara o sili vode, i raztežljivosti njezine pare, — kako u dobrih stro­­jevih upotrébljena tčra parovoz s velikom berzinom sa ogromnim teretom po železnici, uz koju stoji ba­krena žica glede naše zemlje, od vremena i prostora neodvisna razploditeljica naših mislih; — kako kuje težka sidra, koja uz kazanje magneta ladju po širo­kom moru ploveću od napastujućih valovah brane; kako ju proti tečaju réke većom bérzinom tera, nego li ju mogoše sva pervašnja srčdstva niz vodu tčratiJ i kako ista sila prede tanku nit, kao paučinu, i rčže najlverdju ocel (nado) u tanke pločice. Kod izobra­­ženoga pako obćinstva raste od dana do dana sve veća želja, da se takodjer upozna sa načini, uzroci i zakoni napomenutih, i sličnih pojavljenjah. Ali u pomanjkanju potrébitih strojevah, i kod včrlo maloga broja včštih u mathematici, najveći broj čitajućega obćin­stva još za sada u izjasnjivanju sličnih prikazanjah ostaje kod discursivnoga načina. Buduć pako, da onaj može po širokom svetu mnogo lakše, koristnije i razboritije putovati, koj unapréd njegove déle pozna, zato neće biti glede naših okolnostih suvišno, dapače biti će korist­­no i potrebito o pojmu naravi i prirode progovoriti, pak onda različite znanosti iz pojmovah jedne i druge reći izvesti, u našem bo književnom jeziku još se nisu svi u znamenovanju rččih „narav“ i „priroda“ složili: — jedni narav uzimlju za natura s. formati, prirodu za natura s. material», drugi uprav protivno, a tretji derže obe rčči za jedno isto. Da se lakše izvede, što se ima o jednoj i o drugoj ršči dčržati, pa radi lakšega označenja, raz­­dčljenja, i jasniega pregleda onih znanostih, koje se kroz ove rčči označuju, ovdč na kratko navodimo različita znamenovanja do sada rčči „natura“ od uče­nih nadčvena, u našem pako jeziku kroz rčč „narav“ izražena. A. ćuti naše izvanjske: tik, vid, sluh, lék i njuh, pokazuju nam bitja po množini i razliki bezbrojna, u bivanju više manje trajuća, i bez iznimke neprekinuto se uz opredéljene zakone menjajuća. Ukupnost ovakovih bitjah, stvorah, — najbolji pisci latinski zovu „natura,“ a nama je „narav“. Njezina su imena: seél, svet izvanjski, svét télesni. — Amo spadaju oni izrazi: takova ccéla, takova koca, kao što ga ti opisuješ, neima u naravi. U ovom takodjer smislu govorimo o krasoli narave, kad nam se koj lep pre­­dél dopada. Ovako uzeta narav jest u smislu gra­­divnome (s. materiali). B. U ličnom pako smislu (s. formali) znači 1. ćud, sklonost, prirodjenost, običaj kojega bitja. — Tako običajemo kazati: ja poznam narav ovoga čo­­včka. Gundulić u plaču tretjem (Suze sina razmet54.) „Skot nesviesní u várlini, Ki u gorskoj stoi dubravi, Spozna, tko mu dobro čini, I haran mu ’e po naravi.*

Next